Vraćeni kukci iz Vjetrenice
Prof. dr. Stefan Kühne iz Berlina, zaposlenik jednog njemačkog istraživačkog instituta, jučer je ujutro doputovao u Split i već za nekoliko sati se vratio u Njemačku samo kako bi vratio jednu odavno otuđenu kutijicu. U kutijici su bila dva mala preparirana kukca, koja su se nakon punih 70 godina vratili gdje su i pripadali - u splitski Prirodoslovni muzej.
Prije samog dr. Kuhnea, u splitski je Muzej prošlog mjeseca stiglo pismo Ivana Jurana sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta, u kojem piše kako je u Zagrebu na stručnom skupu upoznao dotičnog znanstvenika koji mu je ispričao da je njegov otac, sada već pokojni njemački znanstvenik prof. dr. Klaus Kühne, te kukce 1943. donio iz Splita i da ih on želi vratiti... Naravno, zaposlenici našeg Prirodoslovnog muzeja s veseljem su i velikom dozom radoznalosti dočekali i zanimljivoga gosta i njegovu, pa recimo tako, donaciju.
Stanari špilje Vjeternica
A riječ je o dva suho preparirana primjerka u maloj staklenoj kutiji s oznakom lokaliteta (špilja Vjeternica, Hercegovina), sakupljača (Absolon) i godine sakupljanja (1913.). Dakle, kukci su skupljeni prije točno stotinu godina, i to iz špilje koja je u međuvremenu postala zaštićeno područje.
- Moj otac je bio vojni pilot tijekom Drugog svjetskog rata. Imao je 19 godina kada je 1943. s njemačkim jedinicama, kao pilot njemačkog ratnog zrakoplovstva, ušao u Split, koji je bio bombardiran od strane savezničkog zrakoplovstva. Bio je zainteresiran za prirodu i tom je prilikom otišao na Marjan i posjetio je Prirodoslovni muzej, kojemu je tada bio razoren krov. Svatko je mogao ući unutra, kiša je upadala kroz krov, a muzejski predmeti bili su razbacani okolo. Skinuo je sa zida jednu plosnatu staklenu posudu s primjercima kukaca, za uspomenu, kako to već vojnici znaju raditi, a izabrao je kukce u staklenoj ambalaži jer ih je mogao poslati zrakoplovom poštom, bez bojazni da će se oštetiti - ispričao nam je dr. Stefan Kühne.
Otkrio nam je i da mu je otac čak bio ranjen na području Splita, ali je ipak sinu ispričao kako je riječ o predivnom gradu. Kako smo dalje doznali, njegov je otac umro 2004., a do pred smrt nije puno pričao o događanjima u ratu, premda je cijeloga života patio od posttraumatskog stresnog sindroma izazvanog ratnim zbivanjima. Živjeli su u istočnom Berlinu, tako da su priče o ratu dugo vremena bile i tabu tema.
Mr. sc. Bože Kokan i prof. dr. Stefan Kühne
Zaljubljen u prirodu
Dakle, nakon rata Klaus vratio se u Njemačku, gdje je doktorirao i postao poznati kemičar, a ljubav za prirodu i kukce prenio je na sina Stefana koji je postao entomolog. Što se tiče splitskog Prirodoslovnog muzeja, nakon Drugog svjetskog rata, njegova je muzejska građa premještena u prostor Biskupove palače i pri tome je nestao njezin dio, kao i arhiva. I eto, nakon 70 godina krug se zatvorio. Dr. Stefan Kühne, stručnjak za kukce, i to za biološku borbu protiv štetnih kukaca u poljodjelstvu, vratio je ove primjerke u muzej. Nota bene, došao je u Split o svome trošku i objasnio nam da je povratak ovih kukaca osjećao kao moralnu obavezu i dužnost prema pokojnom ocu.
- Profesor Stefan ovim je činom pokazao znanstvenu širokogrudnost, a kako ima znanja koje je spreman prenositi, a ta znanja su nama zanimljiva, moguće je uspostaviti s njim suradnju u budućnosti glede edukacije naših stručnjaka - kazao nam je Bože Kokan, kustos iz Prirodoslovnog muzeja.
Vrijedni primjerci
Mr. sc. Bože Kokan, kustos Prirodoslovnog muzeja, bio je oduševljen gestom njemačkog znanstvenika, a njegov zaista kratki boravak u Splitu nastojao mu je učiniti što zanimljivijim. No, kazao nam je i da su vraćeni kukci vrlo vrijedni.
- Zanimljivost ovih dvaju primjeraka jest u tome da među 36.000 primjeraka kukaca, koliko ih imamo u muzeju, u zbirci dr. Eduarda Karamana (1849.-1923.), nemamo ni jedan primjerak iz lokaliteta Vjeternica u Hercegovini, odakle su ovi kukci. Sada je potrebno utvrditi i o kojim je vrstama riječ, vjerojatno je riječ o dvije različite vrste, a meni sliče na leptoderuse. Primjerci su vrijedni i jer su to špiljski kukci, pa ih se teže i lovi jer su teže dostupni, a sakupljeni su 1913., a vraćeni nam nakon 100 godina od godine sakupljanja - kazao nam je Kokan. - Do sada nismo ni znali da su neki primjerci kukaca bili izloženi u staklenim kutijama jer nemamo sačuvanu ni jednu takvu posudu - dodao je Kokan.